Kulturni centar Vrnjačka Banja pridružio se manifestaciji Antikvitet: Sto godina nadrealizma u organizaciji Muzeja savremene umetnosti, Muzeja primenjene umetnosti i Instituta za književnost i umetnost u Beogradu, u obeležavanju jubileja jednog od najvažnijih umetničkih pokreta XX veka.
U Zamku kulture je prof. dr Dijana Metlić, redovna profesorka istorije umetnosti na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu, održala predavanje posvećeno vizuelnim praksama francuskog i srpskog nadrealizma.
Oktobra 1924. godine u Parizu, čuveni Andre Breton je objavio Prvi manifest nadrealizma. Kako je pokret vrlo brzo postao globalan po obimu, prelivši se širom sveta ali i na naše prostore, iste jeseni pre sto godina, kada smo nepokolebivo držali korak sa umetničkim stremljenjima u velikim centrima, započele su prve aktivnosti i štampani prvi časopisi Beogradskog nadrealističkog kruga.
Poznato je, dakle, da je komunikacija između naših i francuskih nadrealista bila izuzetno živa, ali imajući u vidu i činjenicu da je Vrnjačka Banja predstavljala jedno od najvažnijih mesta u okviru takozvanih nadrealističkih aktivnosti buduće Beogradske grupe trinaestorice nadrealista, prof. dr Metlić posebno se fokusirala na delatnost Stevana (Vana) Živadinovića Bora i Marka Ristića tokom 1926. godine.
Otac Vana Bora, lekar Dragutin Živadinović je u Vrnjačkoj Banji sredinom dvadesetih godina prošlog veka otvorio sanatorijum u kojem su se okupljali brojni inelektualci toga vremena. Pozivajući ih u porodičnu kuću, Van Bor je sa svojim prijateljima nadrealistima upravo u Vrnjačkoj Banji realizovao niz umetničkih radova (prvenstveno fotografija i fotograma) koji će se ispostaviti kao izuzetno važni za brojne avangardne i neoavangardne prakse na teritoriji međuratne i posleratne Jugoslavije.
Kako danas, nakon sto godina, gledamo na nadrealistički aktivitet u Vrnjačkoj Banji i do koje mere je ovo mesto „odredilo“ fenomen zvani Beogradski nadrealizam bila su centralna pitanja predavanja.