U Zamku kulture, 27. februara 2026. godine, u 19 časova biće otvorena izložba “SŌMA” , autorke Milice Popović.

Milica Popović (1995, Kraljevo) završila je osnovne i master studije na Slikarskom odseku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu u klasi prof. dr Dobrice Bisenića. Doktorske studije na istom fakultetu završila je 2021. godine pod mentorstvom prof. dr Svetlane Volić. Izlagala je na brojnim grupnim izložbama, a samostalno se predstavila izložbama “Iz dubine šume” u U 10 u Beogradu (2022), “Voyage Voyage” u Galeriji Šira u Zagrebu (2021), “Anastasia” u Galeriji Centra za grafiku FLU u Beogradu (2020) i “Rod” u Kulturnom centru Ribnica u Kraljevu (2017).
Reč sōma (grč. σῶμα) označava telo, ne samo kao fizičku formu, već kao mesto iskustva, opažanja i postojanja u svetu. U antičkom i filozofskom kontekstu, sōma je proctor susreta unutrašnjeg i spoljašnjeg, materijalnog i duhovnog, trag živog procesa koji se neprestano menja. Iz tog razumevanja tela kao nosioca iskustva i pamćenja proizlazi i naziv izložbe, kao i apstrakcija u njenim radovima — ona nastaje iz živog iskustva, kroz opažanje i posmatranje, a ne kao rezultat formalizma.
Polazeći od impresionističkih težnji i dalje istražujući apstrakciju u duhu njujorške škole slikarstva, umetnica ispituje granice reprezentacije, uvodeći teme slobode, stvaranja i uzvišenog. Slikarstvo shvata kao misaoni i telesni proces, oslonjen na romantizam, enformeli apstraktni ekspresionizam, u kojem radovi nastaju kroz gradnju i razgradnju forme, gest i pokret.
Oblici na slikama i crtežima ostaju dvosmisleni, na granici figuracije i apstrakcije. Pejzažni nagoveštaji funkcionišu kao asocijacije života i prirode, dok apstrakcija deluje kao jezik slike. Možda je apstraktna slika upravo trenutak otkrovenja — povratak duhovnoj stvarnosti u vremenu u kojem savremeni čovek, uprkos rastu znanja i informacija, ponovo dotiče svoju primitivnu tamu. Cilj umetnice je oslobađanje slike od vidljivog i stvaranje dela koje proizvodi vitalni efekat na lik susretu sa prirodnim pojavama, sa težnjom ka intenziviranju emocionalnog kapaciteta posmatrača.