Gosti konferencije za medije, održane 15. avgusta bili su članovi timova filmova prikazanih prethodnog dana: „Zvonceku u pohode – Anarhija u KPSS“, „Drava se ne predaje“ i „Izolacija“.

Na početku konferencije predstavljen je dramski triptih „Tri drame za njeno rame“ Aleksandra Gajovića, u kojem se prošlost, savest i identitet sudaraju u vanvremenskom prostoru. O delu je, pored autora, govorila i Ivana Vujić, pozorišna rediteljka, profesorka FDU u Beogradu, dramski pisac i selektorka 49. FFS-a. Ovo delo čitaoca uvodi u duboku unutrašnju raspravu, kao da je sam svedok i porotnik.
Ispred filma „Zvonceku u pohode – Anarhija u KPSS“, govorio je Miroslav Stašić, koautor filma, koji je istakao da film govori o srpskoj muzičkoj sceni 90-ih godina, i da su Zvončekovi bilježnici jedan od bendova koji su obeležili tadašnju srpsku rok scenu.

– Specifični su jer dolaze iz Aranđelovca, grada bez muzičkih predstavnika do tada. Bili su originalni jer su koncerte pretvarali u prave male predstave, sa skečevima i scenskim nastupima. Grupa je imala veoma zanimljivu karijeru i jasno pravilo kako bend treba da se razvija, prvo kultni status u svom gradu, zatim demo kasete, pa tek albumi. To je bilo vreme kada su muzičke emisije postojale na radiju i televiziji. Neki članovi su se pored muzike bavili i medijskim radom, rekao je Stašić.
Stašić je dodao da ovaj bend nikada nije napravio taj iskorak poput drugih bendova, iako su imali dovoljno prostora.
– Oni su primer undergroundbenda koji je, svojom svesnom odlukom, ostao upravo u tom underground-u, birajući marginu umesto scene, naglasio je Stašić.
O filmu „Drava se ne predaje“ govorili su Aleksandar Trmčić, Rade Ćosić i Stefan Milivojević.
Aleksandar Trmčić je istakao da je tehnologija danas znatno olakšala rad filmskim radnicima kako bi određene scene i radnje u filmu mogle da se prikažu mnogo lakše i uverljivije.
– Zahvaljujući tome, uspeli smo da prikažemo zaboravljenu borbu iz „Šestodnevnog rata“ pre skoro 80 godina. Manje poznata istinita činjenica je da je kapetan Kraljevske ratne mornarice 6. aprila 1941. odbio naređenje o predaji i nastavio borbu. Njegov brod bio je jedini koji se suprotstavio agresoru tokom bombardovanja Srbije i Beograda, rekao je Trmčić.

Rade Ćosić je naveo da film postoji u četiri verzije, ali da je najbolja po njegovom mišljenju producentska verzija. Takođe je predložio inicijativu za snimanje više istorijskih filmova.
Stefan Milivojević je istakao da mu je velika čast što je deo ovog filma, posebno jer lik koji igra potiče iz Crne Gore, gde je čast najvrednija vrlina, kao i da je tužno što mnogi ne znaju ko je Aleksandar Berić.
Film pokazuje da je većina posade, 76 ljudi poginulo, dok je 13 preživelo. Brod je uništio preko 30 nemačkih štuka, tri ratna broda i razorio aerodrom Mohač, odakle su poletali bombarderi koji su gađali Beograd.
Konferencija za štampu završena je razgovorom sa članovima ekipe filma „Izolacija“ ,Milenom Predić, koja tumači ulogu psihijatrice, i Markom Jocićem, koscenaristom, producentom i jednim od glumaca u filmu.
Ovaj triler sa elementima horora i misterije prati priču mladog biologa Jovana (Miloš Biković) koji dobija dobro plaćen posao u šumi, na planini Tari. Daleko od civilizacije, on postaje svedok noćnih poseta, čudnih telefonskih poziva i neobjašnjivih zvukova koji u njemu bude paranoju i strah.
Marko Jocić je istakao da je inicijalna ideja za projekat „Izolacija“ nastala pre sedam godina, da su on i Marko Backović na ovom filmu radili paralelno sa filmom „Taksi bluz“ što im je značajno pomoglo u kreiranju scenarija.
– Od početne verzije scenarija nismo mnogo odstupali, iako se rijaliti format razvijao. Snimanje je trajalo skoro tri godine, a dodatak lika psihijatrice produbio je prikaz samog čoveka u šumi i učinio film još hermetičnijim, rekao je Jocić.
– Marketing je namerno predstavljao film kao horor da privuče ljubitelje žanra, ali je on ujedno i kritika društva Zbog toga je izbor glavnog glumca bio ključan za široku publiku, dodao je Jocić.
Milena Predić je, osvrćući se na svoju ulogu, istakla da sve scene u zatvorskoj ćeliji predstavljaju svojevrstan kontrapunkt i mesto predaha od šume i saspensa koji se gradi oko glavne uloge.
– Tek na kraju filma postaje jasno da je moj lik možda deo „duple igre“, pa sam ga morala sačuvati rezervisanim i odsečnim, istakla je Milena Predić.
Promocija knjige ,,Mali ekran na tekućoj traci“

U okviru pratećeg programa uvrštena je i promocija knjige ,,Mali ekran na tekućoj traci“ u izdanju RTS-a, a povodom 100 godina Radio Beograda. Na promociji su govorili Marko Misirača, Ana Maria Simonović, Biljana Bošnjak i Saša Radojević. Knjiga predstavlja set pažljivo odabranih kritika Olge Božičković, a kritike je sakupio i priredio Marko Misirača.
– RTS izdavaštvo već tradicionalno predstavlja svoja izdanja u okviru Festivala filmskog scenarija, a to čini sa velikim zadovoljstvom. Ove godine predstavljamo knjigu ,,Mali ekran na tekućoj traci“, a u znak obeležavanja stogodišnjice rada Radio Beograda, rekla je Ana Maria Simonović.
– Knjiga koju predstavljamo koncipirana je tako da u sedam celina sagledava program Televizije Beograd. Prvenstvo smo dali nesačuvanim emisijama, pre svega onim prvim emisijama koje su emitovane uživo. Knjiga je bogatija jer uz svaki tekst Olge Božičković stoje prateći podaci, i Marko je bio zaslužan za to, kao i za prikupljanje tekstova koje je revnosno i pedantno prikupljao, rekla je Biljana Bošnjak Draganović.
– Olga je još više potencirala na tome da su čitave generacije zavisile od toga kakav će biti njen sud o delima koja su prikazivana na televiziji. Tada nije postojao aparat za merljivost gledanosti, već je bilo bitno šta će reći kritika, tačnije Olga Božičković, izjavio je Saša Radojević.

– Bojana Andrić i njen ,,Trezor“ koji je radila sa svojim saradnicima predstavlja neki virtuelni muzej televizije, i ako je ova knjiga kamičak u tom monumentalnom zdanju koji je Bojana pokrenula kroz taj projekat istorijografije, ja sam jako srećan jer je to moj inicijalni poriv da ovako nešto uradimo. Ja jesam po vokaciji pozorišni reditelj, ali se bavim istorijografijom, rekao je priređivač ovog dela, Marko Misirača.
Projekcije filmova „Čangalović“, „Amići“, „Tapija“ i „Young mothers“

Četvrtog dana Festivala filmskog scenarija, u sali Bioskopa prikazana su dva filma van zvanične konkurencije. Publika je imala priliku da pogleda film „Čangalović“ u režiji Nade Savić, koja je sa Grigorijem Jakšićem potpisala i scenario. Ostvarenje donosi priču o operskom pevaču Miroslavu Čangaloviću.
Drugi film prikazan tog dana bio je „Amići“ reditelja Dušana Popovića i Aleksandra Jakovljevića, po scenariju Ivana Sokača. Film prati dvojicu penzionisanih rokera koji se redovno sreću u beogradskom restoranu Amići, prisećajući se mladosti i najavljujući pesme Bijelog dugmeta nakon svakog dijaloga.
Ispred filma „Čangalović“ publici su se u Amfiteatru, u okviru večernjeg termina projekcija, poklonili Dragutin Ćirković, Matija Munjiza Petrović, Mirjana Čangalović, Jovan Belenzada i autorka filma Nada Savić. U ime ekipe filma „Amići“ publiku je pozdravio scenarista Ivan Sokač.
U večernjem programu premijerno je prikazan horor film „Tapija“, delo scenariste i reditelja Luke Mihailovića. Priča prati Lakija, mladog diplomiranog istoričara umetnosti, koji odlučuje da se povuče iz gradske gužve i potraži mir u staroj vikendici svog pradede. Ipak, mir se brzo pretvara u napetost, a dom u zamku.
Na sceni se predstavila brojna ekipa filma, predvođena rediteljem i scenaristom, dok su ostatak činili: Elsan Jašarović, Marija Milekić, Stefan Milivojević, Vesna Paštrović, Miloš Đurović, Ljiljana Stjepanović, Marko Marković, Deana Kostić, Tanja Pavlović, Katarina Mićić, direktor filma Stefan Filipović i izvršni producent Marko Jovičić.
Kraj festivalske večeri bio je rezervisan za film „Young mothers“ (Mlade majke) koji je prikazan van konkurencije. Film čiju režiju i scenario potpisuju Jean-Pierre Dardenne i Luc Dardenne, dobitnik je nagrade za najbolji scenario na ovogodišnjem Kanskom festivalu, a govori o mladim majkama koje iako su smeštene u skloništu i odrasle u teškim uslovima, bore se da obezbede bolji život za sebe i svoju decu.